RAZMIŠLJANJA ANONIMNOG HIFISTA,
volume 2
tekst: Anonimni hifist, siječanj 2025.
Čitam na forumu temu usviravanja, neki pišu da to ne postoji, neki da postoji, neki da je to potrebno samo kod zvučnika... Puno njih piše da je usviravanje privikavanje na novi zvuk - te fore mogu samo neiskusni popušiti.
Koliko god za sebe mislim da imam nekog vražjeg iskustva, uvijek se mogu prevariti. Ovo je moje iskustvo s kupnjom pojačala od prije par mjeseci.
Patim na pojačala. Zvučnika imam dovoljno, ali na pojačala sam slab. Ono kad muškarci ne razumiju žene koje doma imaju 10 ili 30 torbica, ja ih razumijem.
Obično pojačala ne kupujem temeljem nekog velikog slušanja. U pravilu ne nosim uređaje doma na slušanje (osim zvučnika, a njih istinabog više ne kupujem). Temeljem čega kupujem?
Temeljem nekakve intuicije, šestog čula, iskustva, nosa, pogleda na iznutrice pojačala...?
Teško je opisati što me točno vodi prema nekom uređaju. Ovaj put sam po pojačalo kod čovjeka otišao u nedjelju ujutro. Pojačalo je staro 15 godina i točno sam znao da baš njega želim.
Vidio sam ga u oglasu, reagirao odmah, nazvao prodavača i dogovorio sve uvjete kupnje i vrijeme dolaska. Ja sam takav, nisam blefer, nisam drkaroš koji iz dosade zove
ljude iz oglasa i na početku razgovora odmah postavlja legendarno najiritantnije pitanje: A KOJA JE ZADNJA CIJENA? Daj molim te, budi čovjek, nemoj biti beskičmenjak.
Ako mi se nešto sviđa, reagirat ću odmah. Ako imam love. Ako nemam love, onda ježi ga.
1. DAN, NEDJELJA
- Rano ujutro sjedam u auto, nakon dva sata puta došao sam do prodavača. Sve je kao na slikama iz oglasa, na pojačalu se vidi zub vremena, ima par ogrebotina na šasiji, ništa od toga mi ne smeta.
Prodavač kaže da pojačalo nije radilo mjesecima. Ne zanima me kako zvuči, ni kod njega ni kod mene, uzimanje na probu me ne zanima, ne zanima me nikakva zvučna / slušna proba, znam samo da ga
želim. Upalili smo ga kod njega na 2 minute tek da vidimo da li sve radi.
- Došao sam doma oko podneva, upalio ga i čekam negdje do popodne. Počnem ga slušati, zvuk je bezvezan: dinamika mlaka, bas ajde nije loš (ima nekakvu solidnu dubinu, punch, volumen),
ali nije bas toliki problem (iako je miljama daleko od onog pravog killer basa) - srednji i visoki su ubijeni, e to je problem, prekriveni su nekom debelom presvlakom, bez zraka,
detalja, svježine – užas. Mutež, mulj od zvuka, sve nešto toplo i tamno, mračno, zamračeno. Ostavljam pojačalo da radi cijeli dan do kasno navečer.
2. DAN, PONEDJELJAK
– Ujutro ga palim, odlazim van, popodne ga slušam: zvuk je i dalje muljav, zamućen.
- OK, hajde, nema problema, pojačalo nije radilo mjesecima, sigurno treba još par sati da se usvira. Valjda. Ostavit ću upaljenog da radi i preko noći, iako to obično ne radim jer imam paranoju od požara.
3. DAN, UTORAK
– E danas je već treći dan da je pojačalo kod mene.
- Slušam ga opet ujutro na kratko - ista priča, koji glupi zvuk.
- Mrš, gasim ga, koje smeće sam kupio. 20 sekundi kasnije ipak ga opet palim, ni sam ne znam zašto. Ajde, ostavit ga da radi tijekom dana.
UTORAK NAVEČER:
- Glupi zvuk je i dalje u komi, a ja se osjećam sve gluplje.
- Sad je već prošlo nekoliko desetaka sati da pojačalo kod mene radi. Više od toga mu ne treba.
- E sad sam već anksiozan, razočaran u kupnju i ljut na sebe jer me nos ovaj put u kupnji prevario. I dalje je to jedan plošan zvuk, s mrakom u srednjima i visokima.
- Znaš šta radim u tom ludilu – kapam si u uši hidrogen peroksid kapi, jer sigurno su mi se uši začepile, mora da su mi prepune cerumena, nisam fakat dugo kapao uši, pa kao nakon što mi
kapi razbiju cerumen, moći ću čuti da pojačalo ipak svira ok. Nakon čišćenja ušiju, naravno, sve je isto.
- Ostavljam sve da stoji upaljeno, iako sam sve više uvjeren da sam debelo promašio kupnju... Psihički sam razočaran i u sebe i u pojačalo... Svejedno ostavljam pojačalo upaljeno...
SVE SKUPA SAM UVJEREN DA JE TO TO. Zajebo sam, nema natrag. Ok, bilo je i boljih načina da potrošim te novce. A šta sad, ajde nije kraj svijeta, ali osjećaj je maksimalno glup.
Slušam ga opet malo kasnije. Sad sam fakat u bedu, padam u depresiju, čupam kosu, kako loš zvuk, loše se osjećam, kako me prevario nos ovaj put, to mi se rijetko događa, koji zajeb.
- Ne diraj me, ništa me ne pitaj, pusti me na miru.
- Gasim sve, TO JE TO.
- Kako sam fulao u kupnji. Trebam Normabel da se smirim. Na mobitelu si puštam U2 i Van Diemen's Land - zvuk sa zvučnika na mobitelu je bolji od tog pojačala. Ni sam ne znam zašto sam odabrao
tu pjesmu, paše mi, valjda da me još više zbedira i ukomira.
4. DAN, SRIJEDA
- sve je isto. A šta ćeš. Ostavljam pojačalo da potiho svira cijeli dan, navečer ga gasim.
5. DAN, ČETVRTAK
- Nisam palio pojačalo cijeli dan. Navečer, jebi ga, sluša mi se neka muzika, palim sustav, tj. to pojačalo. WTF???? Koji kuljac je ovo sad? Otkud sad svi ovi detalji, svježina, zrak, stejđ, dinamika...???
Mamlaze, evo pojačalo se počelo usviravati. Kud žuriš. Mamicu ti, pojačalo jedno, pet dana ti je trebalo da prosviraš.
Bez namjere da Audio Puls pretvorim u dnevno politički bilten, ali moram se dotaknuti ubojstva koje se u danima pred Božić dogodilo u školi u Zagrebu. Dan prije zadnjeg dana škole, dan prije odlaska djece na božićne praznike. Nemam riječi da opišem svoju ogorčenost. Ne mogu ni zamisliti kako je roditeljima djeteta.
Došla Amerika kod nas. Tko je zaslužan i odgovoran? Svaka garnitura koja je bila na vlasti od 1991. do danas, od državne do lokalne vlasti. Krivi smo svi mi, svatko od nas. Sav lopovluk, kriminal, bahatluk, poseljačenje društva, privatizacija, nepotizam, mito i korupcija, klima u društvu, ponašanje u prometu, trolanje i mržnja na društvenim mrežama, bezakonje, manjak ikakve empatije...
Bilo smo ponosni i stameni u Domovinskom ratu, nakon toga se nismo iskazali kao društvo i država.
Policija još i odradi svoj posao dobro, ali pravosuđe je rak rana, možda i temeljni, najveći, najsramotniji problem ovog društva. Koliko traju sudski postupci? Kakve se to smiješne kazne dosuđuju na hrvatskim sudovima? Olakotne okolnosti, počinitelj dolazi iz dobre obitelji... ??? Strogim kaznama bi se počinitelji odvratili od počinjenja, ovako kada u medijima pročitaš koje se smiješne kazne i presude donose na sudovima, još si motiviraniji da radiš sranja.
U naše doba, probaj raditi sranja po školi, završio si kod pedagoga ili ravnatelja koji ti je opalio jednu iza uha i više ti nije palo na pamet da glumiš mangupa u školi. Batina je iz raja izrasla, a danas mi glumimo neko kvazi demokratsko društvo u kojem učitelj ne samo da više nema autoritet, nego ga još i učenikovi roditelji mobingiraju. Probaj ne poštovati milicajca ili učitelja u ono doba. Probaj ne poštivati starije od sebe. U tramvaju i autobusu se ustaješ trudnicama i starijim ljudima.
Ponekad si mislim da mi nismo zaslužili svoju državu, možda bi nam bilo bolje da i dalje postoji Austro-Ugarska, da nam je glavni grad Beč.
Možemo mi ograditi škole, postaviti zaštitare i kamere, ali nama treba restart društva, restart odgoja djece, restart obrazaca ponašanja.
Sramota u što smo se pretvorili kao društvo. Sramota.
Od tebe (sebe, svih nas) tražim samo jedno: budi čovjek, ajde nemoj biti đubre.
Pošalji svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti